Nekad postoji osećaj da stalno treba više. Kao da ono što jeste nikada nije dovoljno, i da uvek postoji još nešto što mora da se uradi ili popravi.
Tada se lako pojavi unutrašnji zahtev koji ne prestaje. Kao da ne možeš da staneš, jer bi stajanje značilo da si ostao iza ili da nisi dovoljno uradio.
U takvim trenucima, možda nije potrebno da uradiš više, već da se jasnije vidi gde se ovaj pritisak pojavljuje. Iz tog mesta i ono što te gura može početi da popušta.